Alkoholni blokatori u lečenju alkoholizma

Alkoholni blokatori su hemijske supstance koje svojim prisustvom u organizmu čine pijenje alkohola jako neprijatnim ili smanjuju žudnju za alkoholom.

Alkoholni blokatori ne mogu sprečiti pijenje alkohola, već se daju lečenim alkoholičarima kao preventiva za sprečavanje alkoholnog recidiva.

Efekat blokade (unosa) alkohola se bazira na SAZNANJU alkoholičara da će se pijenjem alkohola na već uneti alkoholni blokator SUOČITI SA LOŠIM ZDRAVSTVENIM POSLEDICAMA.

Alkoholni blokatori ne leče alkoholizam, već se koriste kao pomoćno sredstvo pri lečenju alkoholizma.

Uobičajeno trajanje terapije upotrebe alkoholnih blokatora je 1 – 3 godine, o čemu odlučuju lekari.

Zašto se koriste alkoholni blokatori?

Glavni razlog upotrebe alkoholnih blokatora u lečenju alkoholizma je sprečavanje povratka bolesti – alkoholnog recidiva.
Najveći problem u lečenju alkoholizma uopšte je to što, zbog stečene alkoholne zavisnosti, u mozgu alkoholičara doživotno ostaje žudnja za ponovnim pijenjem alkohola.

Farmakološki, ovaj problem se rešava na dva načina:
♣ primenom lekova za smirenje, radi sprečavanja nastanka apstinencijalne alkoholne krize, koja često vodi u recidiv, odnosno u propijanje, i
♣ primenom alkoholnih blokatora

Koji alkoholni blokatori se koriste u Srbiji?

Kao alkoholni blokatori u Srbiji se najčešće koriste disulfiram, naltrexone i acamprosate.

Disulfiram (C10H20N2S4); prodavao se ranije kao Antabus, Tetidis i Esperal®, a od 2023. godine i kao Antalcol;
-pakovanje – Esperal®: tableta, 500 mg, 20 kom
-pakovanje – Antalcol: tableta, 500 mg, 50 kom

Naltrexone® (C20H23NO4 ); prodaje se kao Antaxone, Revia i Vivitrol;
pakovanje – Naltrexone ®: film tablete, 50 mg, 4×7 kom

Acamprosate (C5H11NO4S); prodaje se kao Campral®;
pakovanje:  tableta; 333mg; blister, 7x12kom.

Kako se koriste blokatori za alkohol?

Nužni uslovi za korištenje blokatora za alkohol su:

  • pristanak za uzimanje blokatora za alkohol od strane lečenog alkoholičara
  • saglasnost i stručni nadzor od strane lekara
alkoholni blokatori: esperal
alkoholni blokatori: esperal

Lečeni alkoholičar mora dati pristanak i biti upoznat sa mogućim posledicama upotrebe alkoholnog blokatora.

Sa druge strane, lekar na osnovu medicinskih rezultata procenjuje može li on koristiti alkoholni blokator, odobrava uvođenje, dnevnu dozu i trajanje korištenja alkoholnog blokatora.

Dejstvo alkoholnih blokatora na organizam

Alkoholni blokatori deluju tako da smanjuju žudnju za alkoholom ili čine nepoželjnim prisustvo alkohola u organizmu. To se postiže hemijskom reakcijom alkoholnog blokatora sa alkoholom u organizmu.

Treba napomenuti da stepen efikasnosti primene alkoholnih blokatora nije preveliki, ali boljeg rešenja zasad nema, pa se oni i dalje koriste.

DISULFIRAM

Disulfiram sam po sebi ne škodi organizmu, ali u dodiru sa alkoholom burno reaguje, izazivajući loše zdravstvene posledice.

Ova reakcija je izuzetno neugodna (pojačano znojenje, osjećaj toplote, osjećaj gušenja, pritisak u prsima, povišeni pritisak, ubrzani rad srca, glavobolja, mučnina, povraćanje). 

Mogu nastupiti i teške zdravstvene posledice (infarkt, epi-napad) ili čak i naprasna smrt, ako se popije puno alkohola na disulfiram.

„Blokada“ pijenja alkohola nakon uzetog alkoholnog blokatora se bazira na saznanju lečenog alkoholičara da će se tada suočiti sa lošim posledicama.

Uprkos tome, u praksi se dešavaju slučajevi svesnog pijenja alkohola na već uzeti disulfiram. Neki su to jedva preživeli, što samo pokazuje koliko je jaka žudnja za alkoholom, dotle da čovek svesno ugrožava svoje zdravlje, pa i sam život.

Trajanje terapije nije izričito propisano

Dejstvo alkoholnih blokatora na organizam

NALTREXONE

Naltrexone deluje na principu smanjenja euforičnih efekata alkohola, tako da osobi „zgadi“ alkohol.

Osim toga, Naltrexone stimuliše lučenje endorfina, da bi se osoba osećala zadovoljnije „iznutra“, bez potrebe za alkoholom.

Naltrexone smanjuje stepen opijenosti i interesovanje za alkohol. Naltrexone ne izaziva psihičku ili fizičku zavisnost.

Trajanje terapije nije izričito propisano

ACAMPROSATE

Acamprosate deluje tako što smanjuje žudnju za alkoholom – alkoholni apstinencijalni sindrom, bez izazivanja odbojnosti i bez osećaja mučnine.


To je noviji lek, ne reaguje sa alkoholom i može ga koristiti osobe sa oštećenjem jetre.

Preporučeno trajanje terapije je godinu dana

Radi potpunije informisanosti posetilaca sajta, pomenućemo i lek Baklofen

BACLOFEN

Baclofen (C10H12ClNO2) – prodaje se kao Kemstro, Lioresal, Liofen, Gablofen i Beklo.

Baklofen je derivat gama-aminobuterne kiseline i prvenstveno se koristi za tretman mišićnog spazma (grča).

Vrše se istraživanja za moguću upotrebu Baclofena u lečenju alkoholizma.

ZAKLJUČAK

Alkoholni blokatori su pomoćna sredstva u lečenju alkoholizma u Srbiji, a njihova upotreba obično se određuje na period 1-3 godine

Alkoholni recidiv i kako ga sprečiti

Alkoholni recidiv je ponovni povratak bolesti alkoholizma.

Reč recidiv potiče od latinske reči RECIDIVUS što znači – koji se ponovo javlja. U medicini, recidiv je vraćanje bolesti za koju se smatralo da je prošla.

Alkoholni recidiv je jednokratno pijenje alkohola tokom apstinencije i predstavlja ponovni povratak u alkoholizam.

Međutim, retko koji lečeni alkoholičar ostaje na jednom piću, već nastavlja piti i alkoholni recidiv najčešće prerasta u propijanje.


Zašto i kako nastaje alkoholni recidiv?

Organski
alkoholni recidiv nastaje kao posledica žudnje centra za zadovoljstvo u mozgu za alkoholom.

Psihološki
alkoholni recidiv nastaje kao želja lečenog alkoholičara da ponovo „PIJE UMERENO“, ali  zbog nastalih promena u mozgu i stečene alkoholne zavisnosti on VIŠE NIKAD NE MOŽE PITI UMERENO.

Zato svako novo pijenje alkohola neumitno vodi u propijanje i još brže tonjenje u bolest alkoholizma, nego što je to bio slučaj na početku pijenja.

Preterana samouverenost ili otpori prema sopstvenom lečenju alkoholizma dovode do zastoja u lečenju i predstavljaju pogodno tlo za nastanak recidiva

Za ilustraciju koliko može biti pogubna samouverenost, navodimo ispovest jednog lečenog alkoholičara:

Tog dana sam krenuo peške od Zemuna prema Voždovcu. Htio sam pokazati sebi koliko sam očvrsnuo nakon 5 godina apstinencije i lečenja alkoholizma, tako da za mene kafane više uopšte nisu izazov. Usput sam prošao pored 30 kafana i nisam svratio ni u jednu. Diveći se sebi kako mogu to da izdržim, odlučio sam da sam sebe častim. Svratio sam u 31-vu kafanu i rekao konobaru – „Sipaj mi vinjake, dok ne kažem dosta….“

Ovaj primer rečito govori koliko alkoholizam i stečena alkoholna zavisnost stvaraju jak poriv za pijenjem alkohola i nakon godina uspešne apstinencije.

Recidiv – prekid apstinencije

Odražavanje apstinencije od alkohola nije uopšte lako, kao što se to nekima čini. To je, slikovito rečeno, stalna borba sa samim sobom, sa porivom za pijenjem alkohola, a najteže je u prvih nekoliko godina lečenja alkoholizma.

Daljim tokom apstinencije taj poriv za pijenjem se smanjuje, ALI NIKAD NE NESTAJE POTPUNO.

Iz prakse lečenja alkoholizma u Klubovima lečenih alkoholičara Srbije bilo je slučajeva da su lečeni alkoholičari pravili recidiv i nakon 15, pa čak i 25 godina apstinencije od alkohola.

Recidiv kod lečenih alkoholičara nikad nije nesvestan niti slučajan, već mu uvek prethodi:

– prikrivena ili otvorena apstinencijalna kriza i
– svesna priprema i odluka

Priprema recidiva

kod lečenog alkoholičara se prepoznaje kroz:

Veoma je važno da saradnik i Klub blagovremeno uoče navedene znake, analiziraju ih sa alkoholičarem i razjasne okolnosti njihovog nastanka

Ako se to odmah ne uradi, alkoholičar se vraća pijenju alkohola, tj. ulazi u recidiv i propijanje.

alkoholni recidiv: povratak u alkoholizam
alkoholni recidiv: povratak u alkoholizam

Kako sprečiti alkoholni recidiv i šta učiniti ako se desi?

Veoma je važno da saradnik i lečeni alkoholičar prate tok lečenja, uočavaju promene ponašanja, pojavu apstinencijalnih alkoholnih kriza kod alkoholičara ili postupke pripreme recidiva. Treba da ih BLAGOVREMENO PREPOZNAJU, ANALIZIRAJU I SANIRAJU.

Postupci za sprečavanje nastanka alkoholnog recidiva

Iz višedecenijske prakse lečenja alkoholizma u Srbiji proizašli su određeni postupci, čijim se sprovođenjem može sprečiti nastanak alkoholnog recidiva.

Za sprečavanje pojave alkoholnog recidiva, lečeni alkoholičar i saradnik u lečenju alkoholizma trebaju biti dosledni i sprovoditi sledeće postupke:


Postupci u slučaju kad se alkoholni recidiv ipak desi

Alkoholni recidiv je uobičajeni pratilac u lečenju alkoholizma, pa i ako se desi NIPOŠTO NE TREBA ODUSTATI OD DALJEG LEČENJA.

Ako se recidiv desi, treba se odmah, PRE PROPIJANJA javiti klupskom terapeutu, radi saniranja recidiva na Klubu lečenih alkoholičara i nastavka lečenja

Svaki recidiv se u Klubu lečenih alkoholičara može analizirati i sanirati i
potom nastaviti dalje lečenje alkoholizma

Moj delirijum tremens

Zar sam morao doživeti delirijum tremens pa da konačno prestanem piti alkohol? Zašto sav trud i saveti meni bliskih i dragih osoba nisu mogli savladati moju zavisnost od alkohola?
Na žalost, i ja sam bio jedan od onih koji uče na vlastitim greškama…..

Pio sam alkohol preko 30 godina i nisam imao nameru da prekinem.

I ne znajući, već odavno sam bio u toksikomanskoj fazi alkoholizma, kad me na mom dobrovoljnom putu propasti sačekao moj delirijum tremens.
A sve je počelo sasvim normalno i uobičajeno….

Dočekao sam i proslavio Novu 2004. godinu na uobičajeni način, uz obilje alkohola. Veselo sam proslavljao Novu godinu i narednih par dana.

Ali, četvrtog januara sam dobio temperaturu, oko 39,8o.

Počeo sam piti razne preparate i čajeve da bih skinuo temperaturu. Radio sam tako dva naredna dana, naravno bez pijenja alkohola.

Šestog januara, na Badnje veče, počeo sam da „čujem“ razne glasove, muške i ženske.

Ljutio sam se na komšije iznad koji su na mom plafonu otvorili „prozor“(?!?) i gledaju odozgo u moju sobu.

„Čuo“ sam i zvuke uključenja i isključenja policijske Motorole. To sam „shvatio“ kao opasnost za mene i sina, jer se „oni“ dogovaraju da nas likvidiraju.

Tokom noći sam imao košmarne snove, budio sam se više puta, pio čaj i ponovo spavao.

moj delirijum tremens: okolina počinje da me "ugrožava"
moj delirijum tremens: okolina počinje da me „ugrožava“

Moj delirijum tremens stiže

Na Božić, 07. januara sam se probudio negde oko 5 sati ujutro. Skuvao sam čaj i pio ga sedeći na ležaju, uz gledanje televizijskog programa.

Razmišljao sam o sinoćnjim noćnim morama, kad sam uz štok vrata ka mojoj sobi „video“ mladog, visokog čoveka, ošišanog na ćelavo. Taj čovek je „držao“ pištolj uperen u mene i gledao me očima punim plamteće mržnje.

Smrtno uplašen da će pucati, viknuo sam „Komšija upomoć – hoće da me ubiju!!!“

Da bih se zaštitio, svom snagom sam se bacio na pod između ležaja i sobnog stolića.

Moj poziv u pomoć je probudio mog sina, koji je bunovan uleteo u sobu i pitao me „Šta je bilo?“
Rekao sam mu da je u stanu opasan naoružani čovek i vratio ga u njegovu sobu.

Iz susedne sobe sam uzeo pištolj, otključao ulazna vrata stana da on može izaći i sklonio se iza vrata sobe, gde sam uzeo pištolj.

Vrhunac mog delirijuma

Pozvao sam „neznanca“ da „napusti“ stan i obećao mu da se neće ništa desiti.

Zatim sam ga ponovo „video“ uz štok izlaznih vrata i „čuo“ da je on ispalio dva metka, pa sam i ja bez oklevanja ispalio tri metka prema njemu.

Sin je sav unezveren upalio svetlo, a ja sam „tražio ubijenog“ ili tragove da je pobegao. Tražio sam gde su završila zrna iz mog i „njegovog pištolja“. Pronašao sam moja zrna gde su završila, ali „njegovih“ nije bilo.

Rekao sam sinu da pozove policiju.

Kad je policija stigla, ispričao sam im kako sam ja to „video“ i oni su izvršili uviđaj.
Otišli smo u stanicu policije gde sam potpisao izveštaj i vratio se kući, sa preporukom da se javim lekaru.

Saniranje mog delirijum tremensa

Istuširao sam se i pozvao kolegu da me odveze u hitnu. Pošto su mi uzeli rezultate i uradili EKG, doktorka se dvoumila da li da me smesti na kardiologiju ili na psihijatriju.

Pošto je od sina i kolege čula da ja stalno pijem alkohol, odlučila je da idem na psihijatriju. Otišli smo na odelenje i dogovorili se da mi sin sutra donese to šta mi treba za ležanje.

Došla je medicinska sestra, izvadila mi krv i uradila EKG, A ONDA JE NASTALA UZBUNA:
doneli su drugi EKG aparat i došlo je više sestara i lekara, dali su mi injekciju, priključili infuziju i nakon toga se sećam samo snova.

Snovi su bili strašni:

♣ Jastuk mi je bio bodljikav poput ježa i ja sam „shvatao“ da mi to testiraju izdržljivost…
♣ Zatim su mi po telu hodale neke životinjice i „grickale“ me, i to je bio test…
♣ Išli smo u neku salu gde smo vežbali, ali zidovi su se pomerali i stanjivali prostor skoro do gušenja…
♣ Ja se izdižem i lebdim iznad kreveta, posmatram svoje telo odozgo, iz ptičje perspektive. Pokušavam nešto reći, „vičem iz sve snage“ a glasa niotkuda…

Sve to mi je zadavalo neopisivi strah, jer sve kuda sam „išao“ i šta sam radio bilo mi je nepoznato…

Između sna i jave

Sin je sutradan došao i doneo mi tražene stvari , a ja sam bio uveren da je prošlo dva dana i dve noći.

Za doručak i ručak išao sam sa kolegom iz sobe u trpezariju, ali posle obroka nisam znao kako da se vratim u sobu, nego sam čekao da on završi jelo, pa da idemo zajedno.

To očito pokazuje da sam bio izgubio orjentaciju u vremenu i prostoru.

Prožimao me neopisivo grozan osećaj, kao da pokušavam protrčati kroz razapeto platno koje ogromne ruke drže zategnuto… glava mi pulsira u nekom čudnom ritmu…

Sledeće večeri su mi dali terapiju, ali ja nisam mogao da zaspim pa su mi dali još jednu dozu, ali ja sam „video“ da neki stubovi hoće da padnu na mene i da zato ne mogu da spavam. Dali su mi još neki lek, i ničega se više ne sećam…

Probudio sam se vezan za krevet u sali za vežbanje, odakle su me vratili u sobu. Kako sam se pre toga ponašao i zašto su me vezali za krevet, ostalo mi je i do danas nepoznato…

Tek od idućeg, tj. trećeg dana sam se počeo normalno ponašati i psihički sam se znatno bolje osećao, ali sam fizički još par dana bio slab, hodao sam stopu po stopu i lagano.

Tek tada su mi lekari rekli šta sam doživeo, reč koju do tada nikad nisam ni čuo, a ona je bila – DELIRIJUM TREMENS.
Medicina ga definiše kao:

Delirijum tremens je jedna od NAJTEŽIH POSLEDICA ALKOHOLIZMA, URGENTNO STANJE SA VISOKOM STOPOM SMRTNOSTI

EPILOG MOG DELIRIJUM TREMENSA

Iz svega lošeg što mi se desilo, izrodilo se i nešto dobro.

Nakon što sam doživio i saznao šta je zaista delirijum tremens, istinski sam se uplašio za vlastiti život.
Odmah sam započeo bolničko a potom i produženo lečenje alkoholizma u klubu lečenih alkoholičara.


Doživljeni delirijum tremens je simbolično postao raskršće, nakon koga je moj život krenuo u sasvim drugom pravcu.

Ja već 19 godina apstiniram i uspešno se lečim od bolesti alkoholizma u jednom beogradskom klubu lečenih alkoholičara.

Cilj ove ispovesti nije bila teorija, već da iz „prve ruke“ opišem moj lični doživljaj delirijum tremensa i možda nekome pomognem.

Svima koji piju alkohol neka ovo bude opomena gde mogu dospeti daljim pijenjem alkohola.

Delirijum tremens nije nešto što se događa „nekom drugom“ – svaki alkoholičar je u riziku od njegovog nastanka.