Moj delirijum tremens

Zar sam morao doživeti delirijum tremens pa da konačno prestanem piti alkohol? Zašto sav trud i saveti meni bliskih i dragih osoba nisu mogli savladati moju zavisnost od alkohola?
Na žalost, i ja sam bio jedan od onih koji uče na vlastitim greškama…..

Pio sam alkohol preko 30 godina i nisam imao nameru da prekinem.

I ne znajući, već odavno sam bio u toksikomanskoj fazi alkoholizma, kad me na mom dobrovoljnom putu propasti sačekao moj delirijum tremens.
A sve je počelo sasvim normalno i uobičajeno….

Dočekao sam i proslavio Novu 2004. godinu na uobičajeni način, uz obilje alkohola. Veselo sam proslavljao Novu godinu i narednih par dana.

Ali, četvrtog januara sam dobio temperaturu, oko 39,8o.

Počeo sam piti razne preparate i čajeve da bih skinuo temperaturu. Radio sam tako dva naredna dana, naravno bez pijenja alkohola.

Šestog januara, na Badnje veče, počeo sam da „čujem“ razne glasove, muške i ženske.

Ljutio sam se na komšije iznad koji su na mom plafonu otvorili „prozor“(?!?) i gledaju odozgo u moju sobu.

„Čuo“ sam i zvuke uključenja i isključenja policijske Motorole. To sam „shvatio“ kao opasnost za mene i sina, jer se „oni“ dogovaraju da nas likvidiraju.

Tokom noći sam imao košmarne snove, budio sam se više puta, pio čaj i ponovo spavao.

moj delirijum tremens: okolina počinje da me "ugrožava"
moj delirijum tremens: okolina počinje da me „ugrožava“

Moj delirijum tremens stiže

Na Božić, 07. januara sam se probudio negde oko 5 sati ujutro. Skuvao sam čaj i pio ga sedeći na ležaju, uz gledanje televizijskog programa.

Razmišljao sam o sinoćnjim noćnim morama, kad sam uz štok vrata ka mojoj sobi „video“ mladog, visokog čoveka, ošišanog na ćelavo. Taj čovek je „držao“ pištolj uperen u mene i gledao me očima punim plamteće mržnje.

Smrtno uplašen da će pucati, viknuo sam „Komšija upomoć – hoće da me ubiju!!!“

Da bih se zaštitio, svom snagom sam se bacio na pod između ležaja i sobnog stolića.

Moj poziv u pomoć je probudio mog sina, koji je bunovan uleteo u sobu i pitao me „Šta je bilo?“
Rekao sam mu da je u stanu opasan naoružani čovek i vratio ga u njegovu sobu.

Iz susedne sobe sam uzeo pištolj, otključao ulazna vrata stana da on može izaći i sklonio se iza vrata sobe, gde sam uzeo pištolj.

Vrhunac mog delirijuma

Pozvao sam „neznanca“ da „napusti“ stan i obećao mu da se neće ništa desiti.

Zatim sam ga ponovo „video“ uz štok izlaznih vrata i „čuo“ da je on ispalio dva metka, pa sam i ja bez oklevanja ispalio tri metka prema njemu.

Sin je sav unezveren upalio svetlo, a ja sam „tražio ubijenog“ ili tragove da je pobegao. Tražio sam gde su završila zrna iz mog i „njegovog pištolja“. Pronašao sam moja zrna gde su završila, ali „njegovih“ nije bilo.

Rekao sam sinu da pozove policiju.

Kad je policija stigla, ispričao sam im kako sam ja to „video“ i oni su izvršili uviđaj.
Otišli smo u stanicu policije gde sam potpisao izveštaj i vratio se kući, sa preporukom da se javim lekaru.

Saniranje mog delirijum tremensa

Istuširao sam se i pozvao kolegu da me odveze u hitnu. Pošto su mi uzeli rezultate i uradili EKG, doktorka se dvoumila da li da me smesti na kardiologiju ili na psihijatriju.

Pošto je od sina i kolege čula da ja stalno pijem alkohol, odlučila je da idem na psihijatriju. Otišli smo na odelenje i dogovorili se da mi sin sutra donese to šta mi treba za ležanje.

Došla je medicinska sestra, izvadila mi krv i uradila EKG, A ONDA JE NASTALA UZBUNA:
doneli su drugi EKG aparat i došlo je više sestara i lekara, dali su mi injekciju, priključili infuziju i nakon toga se sećam samo snova.

Snovi su bili strašni:

♣ Jastuk mi je bio bodljikav poput ježa i ja sam „shvatao“ da mi to testiraju izdržljivost…
♣ Zatim su mi po telu hodale neke životinjice i „grickale“ me, i to je bio test…
♣ Išli smo u neku salu gde smo vežbali, ali zidovi su se pomerali i stanjivali prostor skoro do gušenja…
♣ Ja se izdižem i lebdim iznad kreveta, posmatram svoje telo odozgo, iz ptičje perspektive. Pokušavam nešto reći, „vičem iz sve snage“ a glasa niotkuda…

Sve to mi je zadavalo neopisivi strah, jer sve kuda sam „išao“ i šta sam radio bilo mi je nepoznato…

Između sna i jave

Sin je sutradan došao i doneo mi tražene stvari , a ja sam bio uveren da je prošlo dva dana i dve noći.

Za doručak i ručak išao sam sa kolegom iz sobe u trpezariju, ali posle obroka nisam znao kako da se vratim u sobu, nego sam čekao da on završi jelo, pa da idemo zajedno.

To očito pokazuje da sam bio izgubio orjentaciju u vremenu i prostoru.

Prožimao me neopisivo grozan osećaj, kao da pokušavam protrčati kroz razapeto platno koje ogromne ruke drže zategnuto… glava mi pulsira u nekom čudnom ritmu…

Sledeće večeri su mi dali terapiju, ali ja nisam mogao da zaspim pa su mi dali još jednu dozu, ali ja sam „video“ da neki stubovi hoće da padnu na mene i da zato ne mogu da spavam. Dali su mi još neki lek, i ničega se više ne sećam…

Probudio sam se vezan za krevet u sali za vežbanje, odakle su me vratili u sobu. Kako sam se pre toga ponašao i zašto su me vezali za krevet, ostalo mi je i do danas nepoznato…

Tek od idućeg, tj. trećeg dana sam se počeo normalno ponašati i psihički sam se znatno bolje osećao, ali sam fizički još par dana bio slab, hodao sam stopu po stopu i lagano.

Tek tada su mi lekari rekli šta sam doživeo, reč koju do tada nikad nisam ni čuo, a ona je bila – DELIRIJUM TREMENS.
Medicina ga definiše kao:

Delirijum tremens je jedna od NAJTEŽIH POSLEDICA ALKOHOLIZMA, URGENTNO STANJE SA VISOKOM STOPOM SMRTNOSTI

EPILOG MOG DELIRIJUM TREMENSA

Iz svega lošeg što mi se desilo, izrodilo se i nešto dobro.

Nakon što sam doživio i saznao šta je zaista delirijum tremens, istinski sam se uplašio za vlastiti život.
Odmah sam započeo bolničko a potom i produženo lečenje alkoholizma u klubu lečenih alkoholičara.


Doživljeni delirijum tremens je simbolično postao raskršće, nakon koga je moj život krenuo u sasvim drugom pravcu.

Ja već 22 godine apstiniram i uspešno se lečim od bolesti alkoholizma u jednom beogradskom klubu lečenih alkoholičara.

Cilj ove ispovesti nije bila teorija, već da iz „prve ruke“ opišem moj lični doživljaj delirijum tremensa i MOŽDA NEKOME POMOGNEM.

Svima koji piju alkohol neka ovo bude opomena gde mogu dospeti daljim pijenjem alkohola.

Delirijum tremens nije nešto što se događa „nekom drugom“ – svaki alkoholičar je u riziku od njegovog nastanka.

Apstinencijalna alkoholna kriza

Apstinencijalna alkoholna kriza je uobičajeni pratilac u lečenju alkoholizma.
Intenzitet i učestalost pojave apstinencijalnih kriza su najizraženiji na početku lečenja alkoholizma, i vremenom se smanjuju.

Iako uobičajena, pojava apstinencijalne alkoholne krize predstavlja opasnost za nastavak lečenja alkoholizma, jer može prerasti u alkoholni recidiv i propijanje

Zato je, za uspešno lečenje alkoholizma, najvažnije BLAGOVREMENO prepoznati apstinencijalnu krizu kod lečenog alkoholičara i preduzeti korake za njeno pravazilaženje.

Apstinencijalna alkoholna kriza je žudnja alkoholičara za alkoholom, kao posledica stečene alkoholne zavisnosti.


Vrste apstinencijalne alkoholne krize

Prema pojavnim simptomima, apstnencijalna alkoholna kriza može biti:
prikrivena (zatvorena) apstinencijalna alkoholna kriza, i
otvorena apstinencijalna alkoholna kriza

Za razliku od zatvorene (prikrivene), otvorena apstinencijalna kriza se REĐE JAVLJA I LAKŠE PREPOZNAJE, ali su za uspešno lečenja alkoholizma obe krize jednako opasne.


Uzrok nastanka apstinencijalne alkoholne krize

Glavni uzrok nastanka apstinencijalne krize je stečena alkoholna zavisnost, koja se manifestuje kroz žudnju za alkoholom.

Centar za zadovoljstvo u mozgu intenzivno traži alkohol na koji je navikao.

Tokom alkoholne apstinencije žudnja za alkoholom iz centra za zadovoljstvo je samo PRIGUŠENA A NIKAD NIJE POTPUNO ELIMINISANA.

Zato održavanje alkoholne apstinencije uopšte nije lako kao što se laicima čini. Ko nije probao, taj to ne može ni razumeti.

Takođe, ta potisnuta ali ipak stalno prisutna žudnja za alkoholom, glavni je uzrok nastanka apstinencijalne alkoholne krize.

Kad se javlja apstinencijalna alkoholna kriza?

Apstinencijalna alkoholna kriza se može pojaviti tokom pijenja alkohola i tokom lečenja alkoholizma.

Apstinencijalna alkoholna kriza tokom pijenja alkohola

Nagli prestanak pijenja alkohola (zbog bolesti ili odluke o prestanku pijenja), kod alkoholnog zavisnika može izazvati apstinencijalnu alkoholnu krizu, koja se manifestuje kao žudnja za alkoholom.

Simptomi apstinencijalne alkoholne krize se obično javljaju 12 – 48 sati po prestanku pijenja alkohola.

Apstinencijalna alkoholna kriza tokom lečenja alkoholizma

Tokom lečenja alkoholizma apstinencijalne alkoholne krize se često javljaju.

Pojava apstinencijalne alkoholne krize kod lečenog alkoholičara najčešće je znak da je došlo do zastoja u lečenju alkoholizma.
Zastoj u lečenju alkoholizma može nastati zbog: otpora prema lečenju, opuštanja ili prevelike samouverenosti alkoholičara i/ili saradnika.

Povod nastanka krize tokom lečenja alkoholizma može biti neki doživljaj lečenog alkoholičara, vezan za alkohol, što se naziva „okidač“.

Okidač češće nastaje zbog zastoja u lečenju, zbog opuštanja aloholičara i njegovog saradnika i vraćanja na staro alkoholičarsko ponašanje.

Okidač ponekad može biti detalj koji je promakao neopaženo: mesto ili situacija koja je lečenog alkoholičara podsetila na period pijenja alkohola.

Apstinencijalna alkoholna kriza nastaje za oko 8 sati iza „okidača“, vrhunac intenziteta je nakon 2-3 dana, a nestaje najčešće nakon 7 dana

Kako prepoznati apstinencijalnu alkoholnu krizu?

Apstinencijalna alkoholna kriza se prepoznaje prvenstveno po pojavnim simptomima.

Pojavu prikrivene (zatvorene) ili otvorene apstinencijalne alkoholne krize karakterišu neki od pojavnih simptoma.

Simptomi prikrivene apstinencijalne alkoholne krize su:

♣Telesni: glavobolja, gubitak apetita, slabost, znojenje, mučnina, poremećaj spavanja…

♣ Psihički: strah, depresivnost, nervoza, napetost, promene raspoloženja, a u težim  oblicima bolesti – alkoholna halucionoza, delirijum tremens i epileptični napadi

♣ Ponašajni: slabija intelektualna i radna efikasnost, agresivnost, teškoće u komunikaciji

Simptomi otvorene apstinencijalne alkoholne krize su:

♣ Snovi o alkoholu i jasno izražena želja za alkoholom su simptomi otvorene krize i oni se lakše prepoznaju

Uz napred navedene, kod apstinencijalnih alkoholnih kriza se mogu pojaviti i simptomi kao što su: odlasci na mesta gde ima alkohola, pojačana želja za slatkišima ili povećano pijenje vode ili sokova u društvu osoba koje piju alkohol (takozvano „suvo pijenje“).

Takođe, svaku neuobičajenu promenu ponašanja kod lečenog alkoholičara treba pažljivo analizirati i tretirati kao moguću apstinencijalnu alkoholnu krizu.

Bolje je posumnjati iako će se možda utvrditi da nije bila kriza, nego prevideti promenu poašanja i dozvoliti da kriza nastupi.

Ako se apstinencijalna alkoholna kriza ne prepozna i prevaziđe, najčešće dolazi do alkoholnog recidiva i propijanja

Kako prevazići apstinencijalnu alkoholnu krizu?

Iako je uobičajeni pratilac u lečenju alkoholizma, uočenu pojavu apstinencijalnu krize kod lečenog alkoholičara nikako ne treba POTCENITI, već treba ODMAH PREDUZETI KORAKE ZA NJENO PREVAZILAŽENJE.

Da apstinencijalna kriza ne bi prerasla u recidiv ili propijanje, najvažnije je saznanje o krizi ODMAH podeliti sa saradnikom.

Zatim treba iskoristiti znanja o alkoholizmu stečena u Klubu lečenih alkoholičara i zajedno preduzeti korake za prevazilaženje prvog naleta krize.

Uloga saradnika je pritom veoma važna: saradnik treba napraviti kraću analizu toka lečenja i otkriti propuste koji stoje iza gotovo svake krize. Otklanjanje tih propusta je važan korak za prevazilaženje apstinencijalne alkoholne krize.

Nakon toga sledi analiza i saniranje krize na Klubu lečenih alkoholičara.

Koraci za prevazilaženje apstinencijalne alkoholne krize

Za prevazilaženje apstinencijalne alkoholne krize lečeni alkoholičar i saradnik moraju preduzeti sledeće korake:

prepoznati krizu, u čemu je naročito važna uloga saradnika. Jasan pokazatelj krize je pojava nekog od napred navedenih pojavnih simptoma

prihvatiti činjenicu da je kriza nastupila, što je naročito važno za alkoholičara

iskoristiti stečeno znanje o alkoholizmu da se odbije prvi nalet krize: odložiti alkoholičarske obrasce ponašanja, kroz tezu „samo danas neću piti“. Skupa sa saradnikom, angažovati se fizički: šetnja, fizički rad, da se skrene tok misli sa alkohola…

obavezno popiti dodatni razmućenu tabletu alkoholnog blokatora pred saradnikom

pronaći uzroke nastanka krize – odmah sa saradnikom izvršiti analizu prethodnih događaja, ponašanja i postupaka lečenog alkoholičara i nastojati utvrditi šta je bio „okidač“ za nastanak krize

♣ ako je kriza jačeg intenziteta i ne može se razrešiti sa saradnikom, obavezno se javiti nekom od članova Kluba lečenih alkoholičara ili klupskom terapeutu

na prvom sledećem sastanku Kluba lečenih alkoholičara, zajednički analizirati nastanak i tok krize i primeniti dobijene savete i iskustva

Nakon saniranja i prevazilaženja alkoholne apstinencijalne krize, OBAVEZNO treba nastaviti sa produženim lečenjem alkoholizma u Klubu, uz maksimalno angažovanje lečenog alkoholičara, njegovog saradnika i ostalih članova Kluba lečenih alkoholičara.


Alkoholičarsko ponašanje

Alkoholičarsko ponašanje se javlja kod alkoholičara, kao posledica pijenja alkohola, odnosno razvijenog alkoholizma.

Alkohol kod alkoholičara vremenom stvara sekundarnu psihološku strukturu koja se naziva alkoholičarsko ponašanje.
Sa razvojem alkoholizma, alkoholičarsko ponašanje postaje kod alkoholičara dominantno.

preuzeto iz knjige: „Alkoholizam – od prve do poslednje čaše“ , autori: Dr Zoran Stanković, Dejan Begović, „Kreativni centar“, 2003. god

Osobine alkoholičarskog ponašanja su upravo glavni znaci za njegovo prepoznavanje.

Alkoholičarsko ponašanje se ispoljava kroz karakterne osobine, socijalnu i emocionalnu nezrelost.

Alkoholičarsko ponašanje: socijalna nezrelost

Neodgovornost – izbegava, odbija ili površno izvršava obaveze. Porodične obaveze najčešće prepušta bračnom partneru, na poslu je aljkav, a prijatelji ga ne interesuju;

Nesposobnost za porodični život – iskrivljuje bračne i roditeljske uloge. Ne može da pronađe i zadrži adekvatan posao, nema normalne odnose sa suprugom, ne učestvuje u vaspitavanju dece;

alkoholičarsko ponašanje
alkoholičarsko ponašanje

Negativan stav prema autoritetima – često ignoriše autoritete i nastupa kao sveznalica. Izgubljeni autoritet u porodici pokušava nadoknaditi verbalnom i fizičkom agresivnošću, koja često prerasta u porodično nasilje;

Nedostatak samodiscipline – nedoslednost u ponašanju i delovanju, nema čvrst i jasan stav po bilo kom pitanju („ne možeš ga uhvatiti ni za glavu ni za rep“). Prema članovima porodice ima impulsivan i nedosledan stav, što dovodi do nefunkcionalnosti u njegovoj (alkoholičarskoj) porodici;

Ograničena interesovanja – zbog preokupiranosti alkoholom, zanemaruje lični izgled, porodične, poslovne obaveze i društveni život, što njegovu porodicu vodi u izolaciju;

Alkoholičarsko ponašanje: emocionalna nezrelost

Nesposobnost izražavanja emocija – ne može i ne ume na pravi način iskazati ljubav i osećanja prema porodici, rodbini i prijateljima;
Površan odnos sa ljudima – teško sklapa i održava prijateljstva, osim sa „kolegama po čaši”;
Promena raspoloženja – često menja raspoloženje u kratkom vremenskom periodu;
Slabo podnošenje neuspeha – brzo se iznervira i reaguje čak i na sitnice;
Razdražljivost i nasilnost – često postaje razdražljiv, nasilan i zlostavlja članove svoje porodice;
Ljubomora – veoma je ljubomoran, iako bez opravdanog razloga. Kao psihička posledica alkoholizma, kod nekih alkoholičara javlja se i bolest zvana „alkoholna ljubomora“. Alkoholičar u svojoj glavi „vidi“ da ga supruga „vara“, iako to nema nikakve veze sa realnošću.

Jedan od najvažnijih i najteže ostvarivih ciljeva u produženom lečenju alkoholizma u Srbiji  je upravo PROMENA ALKOHOLIČARSKOG PONAŠANJA kod alkoholičara